Osnovni sud u Zaječaru naložio je plaćanje takse za predlog i rešenje u postupku utvrđivanja vremena i mesta rođenja u iznosu od 1900,00 dinara, iako je članom 71i Zakona o vanparničnom postupku (ZVP) predviđeno da su predlagači u tim postupcima oslobođeni plaćanja taksi i drugih troškova postupka. Plaćanje taksi licima kojima je utvrđeno vreme i mesto rođenja naložili su i Drugi osnovni sud u Beogradu i Treći osnovni sud u Beogradu, a razlika je jedino u visini iznosa koji je zahtevan (390,00 odnosno 780,00 dinara). Praxis je nadležnim sudovima uputio dopise kojima je ukazano na to da su predlagači u ovim postupcima oslobođeni plaćanja taksi.

Okolnost da pojedine sudije ne poznaju zakon koji primenjuju i da nalažu plaćanje taksi u postupcima utvrđivanja vremena i mesta rođenja može predstavljati problem ako ni predlagačima, koji su mahom pravno neuka lica, nije poznato da nisu dužni da plate taksu. Za očekivati je da bi, ako nemaju pravnu pomoć, ta lica plaćala i takse od čijeg plaćanja su izričito oslobođeni.

Lica koja pokreću postupke utvrđivanja vremena i mesta rođenja najčešće ne ostvaruju nikakve prihode jer zbog neposedovanja dokumenata ne mogu da zasnuju radni odnos, niti da da primaju socijalnu pomoć. Stoga je razumljivo da ZVP predlagače u postupcima utrđivanja vremena i mesta rođenja oslobađa od plaćanja taksi i drugih troškova postupka, ali je neophodno obezbediti da nadležni sudovi dosledno primenjuju zakon. U protivnom, imajući u vidu socijalni položaj pravno nevidljivih lica, plaćanje taksi može predstavljati značajno opterećenje  za ova lica i otežati im pristup sudu.