Iako je posedovanje lične karte garantovano pravo i dužnost domaćih državljana sa prebivalištem u Srbiji, pribavljanje tog dokumenta može biti povezano sa brojnim teškoćama.
N.N. je interno raseljeno lice sa Kosova i pripadnik romske nacionalne manjine koji je 15 godina živeo bez lične karte. Razlog je bio neposedovanje dokaza o prijavljenom prebivalištu i dokumenta sa fotografijom na osnovu kog bi se utvrdio identitet podnosioca zahteva. N. N. je izdata lična karta tek nakon što je, uz pomoć Praxisa, pribavio fotokopiju kartona o ranije izdatoj ličnoj karti iz Prištine. Pre toga, N.N. nije mogao da ostvari pravo na socijalnu i zdravstvenu zaštitu uprkos stanju socijalne ugroženosti u kome se nalazio, a pretila mu je opasnost da, nakon najavljenog zatvaranja kolektivnog centra u kome stanuje, ostane bez smeštaja i bez mogućnosti da konkuriše za programe stambenog zbrinjavanja.
Sa sličnim teškoćama suočava se i H. G. Ona poseduje dokaz o prijavi prebivališta, ali su je policijski službenici iz nadležne PU za Prištinu u Niškoj Banji uputili da, radi dokazivanja identiteta, pribavi karton o izdatoj ličnoj karti iz nekadašnjeg mesta prebivališta na Kosovu. Insistiranje na pribavljanju dokaza sa Kosova uzrokuje bespotrebne troškove za stranku, što se čini naročito neopravdanim ako se ima u vidu da je reč o interno raseljenoj Romkinji bez ikakvih prihoda čiji identitet mogu da potvrde i članovi porodice ili drugi svedoci identiteta.
Posedovanje lične karte je preduslov za pristup brojnim pravima u Srbiji. Pa ipak, Praxis je utvrdio da se dešava da pripadnici ugroženih grupa dug vremenski period ostaju bez lične karte, jer se od njih traže dokazi čije pribavljanje izaziva visoke troškove ili iz drugih razloga predstavlja preveliki teret za stranke.
D. M, upisana u knjige državljana koje su uništene tokom sukoba 1999. godine na Kosovu, dobila je važeće uverenje o državljanstvu tek nakon vođenja postupaka koji su ukupno trajali duže od šest godina.
U septembru 2008. godine, D. M. je pokrenula postupak obnove upisa pred organom uprave u Kruševcu. Tri godine nakon podnošenja zahteva i tek pošto je izjavljena žalba i pokrenut upravni spor zbog ćutanja administracije, doneto je prvostepeno rešenje kojim je zahtev D. M. odbijen i upućena je da podnese zahtev za utvrđivanje državljanstva. D. M. je tako izgubila tri godine samo da bi dobila negativnu odluku kojom je upućena da se obrati drugom organu kako bi pokušala da dobije državljanstvo.
Početkom 2012. godine, D. M. je pred Ministarstvom unutrašnjih poslova pokrenula postupak utvrđivanja državljanstva koji je trajao duže od dve godine. Nakon što je doneto rešenje o utvrđivanju državljanstva, proteklo je osam meseci pre nego što je nadležni matičar izvršio upis državljanstva u matične evidencije i D. M. izdao uverenje o državljanstvu, ali tek nakon što su poslate tri urgencije prvostepenom organu i nakon što je izjavljena žalba zbog ćutanja administracije.
Iako je bila upisana u knjige državljana i ne snosi odgovornost što su matične evidencije uništene, D. M. je dobila uverenje o drzavljanstvu tek šest godina nakon podnošenja zahteva za upis u obnovljene knjige državljana. U međuvremenu, bio joj je uskraćen pristup pravima za čije ostvarivanje je potrebno posedovanje dokaza o državljanstvu, a sa takvim problemima se suočava i veliki broj drugih lica koja su bila upisana u uništene, odnosno nedostupne matične evidencije. Efikasno rešenje za njihove probleme nije pronađeno već duže od 15 godina, iako je reč o pitanju koje ima izrazito negativan uticaj na svakodnevni život pojedinaca i na mogućnost ostvarivanja osnovnih ljudskih prava.
D. M, upisana u knjige državljana koje su uništene tokom sukoba 1999. godine na Kosovu, dobila je važeće uverenje o državljanstvu tek nakon vođenja postupaka koji su ukupno trajali duže od šest godina.
U septembru 2008. godine, D. M. je pokrenula postupak obnove upisa pred organom uprave u Kruševcu. Tri godine nakon podnošenja zahteva i tek pošto je izjavljena žalba i pokrenut upravni spor zbog ćutanja administracije, doneto je prvostepeno rešenje kojim je zahtev D. M. odbijen i upućena je da podnese zahtev za utvrđivanje državljanstva. D. M. je tako izgubila tri godine samo da bi dobila negativnu odluku kojom je upućena da se obrati drugom organu kako bi pokušala da dobije državljanstvo.
Početkom 2012. godine, D. M. je pred Ministarstvom unutrašnjih poslova pokrenula postupak utvrđivanja državljanstva koji je trajao duže od dve godine. Nakon što je doneto rešenje o utvrđivanju državljanstva, proteklo je osam meseci pre nego što je nadležni matičar izvršio upis državljanstva u matične evidencije i D. M. izdao uverenje o državljanstvu, ali tek nakon što su poslate tri urgencije prvostepenom organu i nakon što je izjavljena žalba zbog ćutanja administracije.
Iako je bila upisana u knjige državljana i ne snosi odgovornost što su matične evidencije uništene, D. M. je dobila uverenje o drzavljanstvu tek šest godina nakon podnošenja zahteva za upis u obnovljene knjige državljana. U međuvremenu, bio joj je uskraćen pristup pravima za čije ostvarivanje je potrebno posedovanje dokaza o državljanstvu, a sa takvim problemima se suočava i veliki broj drugih lica koja su bila upisana u uništene, odnosno nedostupne matične evidencije. Efikasno rešenje za njihove probleme nije pronađeno već duže od 15 godina, iako je reč o pitanju koje ima izrazito negativan uticaj na svakodnevni život pojedinaca i na mogućnost ostvarivanja osnovnih ljudskih prava.
Mobilni timovi pravnika Praxisa posetili su:
Oktobar
September
Avgust
Jul
Jun
Maj
April
Mart
Februar
Januar
Dana 10.12.2014. godine, Ministarstvo za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja donelo je uputstvo centrima za socijalni rad za postupanje u postupcima određivanja ličnog imena.
Iako je pravo na lično ime i upis u matičnu knjigu rođenih pravo koje je Ustavom Republike Srbije i Konvencijom o pravima deteta zagarantovano svakom detetu, u Srbiji još uvek živi značajan broj dece, pa čak i punoletnih osoba, kojima nije određeno lično ime. Zbog toga oni ne mogu da dobiju izvod iz matične knjige rođenih i uverenje o državljanstvu u kojima je upisano njihovo ime, a posedovanje tih dokumenata predstavlja preduslov za uživanje velikog broja osnovnih ljudskih prava, poput prava na zdravstvenu i socijalnu zaštitu ili na zapošljavanje.
Doneto uputstvo bi trebalo da otkloni najveći broj problema koje je Praxis uočio zastupajući značajan broj lica koja nemaju određeno lično ime, i na koje je Praxis ukazao Ministarstvu.
Očekuje se da će primena ovog uputstva dovesti do ujednačenog, efikasnog i zakonitog postupanja centara za socijalni rad.
Za više informacija, videti saopštenje: Novine koje donosi uputstvo za postupanje centara za socijalni rad u postupcima za određivanje ličnog imena
Dana 10.12.2014. godine, Ministarstvo za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja donelo je uputstvo centrima za socijalni rad za postupanje u postupcima određivanja ličnog imena.
Iako je pravo na lično ime i upis u matičnu knjigu rođenih pravo koje je Ustavom Republike Srbije i Konvencijom o pravima deteta zagarantovano svakom detetu, u Srbiji još uvek živi značajan broj dece, pa čak i punoletnih osoba, kojima nije određeno lično ime. Zbog toga oni ne mogu da dobiju izvod iz matične knjige rođenih i uverenje o državljanstvu u kojima je upisano njihovo ime, a posedovanje tih dokumenata predstavlja preduslov za uživanje velikog broja osnovnih ljudskih prava, poput prava na zdravstvenu i socijalnu zaštitu ili na zapošljavanje.
Doneto uputstvo bi trebalo da otkloni najveći broj problema koje je Praxis uočio zastupajući značajan broj lica koja nemaju određeno lično ime, i na koje je Praxis ukazao Ministarstvu.
Uputstvom Ministarstva je, između ostalog, predviđeno:
Očekuje se da će primena ovog uputstva dovesti do ujednačenog, efikasnog i zakonitog postupanja centara za socijalni rad.
Postupak sprovođenja novog upisa u matične knjige rođenih nakon usvojenja maloletne B. B. trajao je neopravdano dugo zbog neažurnosti organa uprave u Nišu, čime su ugrožena prava zagarantovana Ustavom i Konvencijom o pravima deteta.
Postupak usvojenja maloletne B. B. rođene 2001. godine u Prištini, upisane u matične evidencije UNMIK-a, sproveo je Centar za socijalni rad Subotica u decembru 2004. godine. Kako činjenica njenog rođenja nije bila upisana u matične knjige za matično područje Priština koje vodi Matična služba Niš, trebalo je izvršiti naknadni upis. Upis je izvršen tek 2008. godine, skoro pune četiri godine nakon usvojenja. Međutim, tom prilikom nije upisana činjenica usvojenja.
Nakon što se 2013. godine usvojiteljka maloletne devojčice obratila Praxisu za pomoć, Praxis je Upravi za građanska stanja i opšte poslove Grada Niša (u daljem tekstu Upravi) uputio zahtev za upis činjenice usvojenja kao i zahtev za novi upis u matičnu knjigu rođenih. Usledio je odgovor da se novi upis ne može sprovesti dok se u rešenju o usvojenju ne izvrše ispravke i sprovede novi upis, u skladu sa novim Zakonom o matičnim knjigama koji je stupio na snagu 2009. godine, koji predviđa da se novi upis nakon usvojenja vrši prema mestu rođenja.
Septembra 2014. godine, nakon više bezuspešnih obraćanja, Praxis je uputio pritužbu na rad Uprave Upravnom inspektoratu Ministarstva državne uprave i lokalne samouprave i Odseku za inspekcijski nadzor, Sektor za brigu o porodici i socijalnu zaštitu Ministarstva za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja. Nakon nepunih mesec dana, doneto je rešenje kojim se odobrava novi upis B. B. u matične knjige rođenih.
Praxis napominje da je B. B. devojčica romske nacionalnosti sa smetnjama u razvoju i da je nezakonito odugovlačenje postupka dodatno ugrozilo njen, ionako težak položaj.
Postupak sprovođenja novog upisa u matične knjige rođenih nakon usvojenja maloletne B. B. trajao je neopravdano dugo zbog neažurnosti organa uprave u Nišu, čime su ugrožena prava zagarantovana Ustavom i Konvencijom o pravima deteta.
Postupak usvojenja maloletne B. B. rođene 2001. godine u Prištini, upisane u matične evidencije UNMIK-a, sproveo je Centar za socijalni rad Subotica u decembru 2004. godine. Kako činjenica njenog rođenja nije bila upisana u matične knjige za matično područje Priština koje vodi Matična služba Niš, trebalo je izvršiti naknadni upis. Upis je izvršen tek 2008. godine, skoro pune četiri godine nakon usvojenja. Međutim, tom prilikom nije upisana činjenica usvojenja.
Nakon što se 2013. godine usvojiteljka maloletne devojčice obratila Praxisu za pomoć, Praxis je Upravi za građanska stanja i opšte poslove Grada Niša (u daljem tekstu Upravi) uputio zahtev za upis činjenice usvojenja kao i zahtev za novi upis u matičnu knjigu rođenih. Usledio je odgovor da se novi upis ne može sprovesti dok se u rešenju o usvojenju ne izvrše ispravke i sprovede novi upis, u skladu sa novim Zakonom o matičnim knjigama koji je stupio na snagu 2009. godine, koji predviđa da se novi upis nakon usvojenja vrši prema mestu rođenja.
Septembra 2014. godine, nakon više bezuspešnih obraćanja, Praxis je uputio pritužbu na rad Uprave Upravnom inspektoratu Ministarstva državne uprave i lokalne samouprave i Odseku za inspekcijski nadzor, Sektor za brigu o porodici i socijalnu zaštitu Ministarstva za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja. Nakon nepunih mesec dana, doneto je rešenje kojim se odobrava novi upis B. B. u matične knjige rođenih.
Praxis napominje da je B. B. devojčica romske nacionalnosti sa smetnjama u razvoju i da je nezakonito odugovlačenje postupka dodatno ugrozilo njen, ionako težak položaj.
Praxis je u oktobru 2014. godine prijavio Odeljenju za komunalnu inspekciju Gradske opštine Mladenovac postojanje plakata sa natpisom „Stop azilu“, čime se vređaju prava tražilaca azila i širi ksenofobija i netrpeljivost.
Organ uprave je brzo reagovao i za samo 4 dana doneo rešenje kojim nalaže „NN licu da u roku od dva dana od prijema rešenja“ ukloni plakate. Uz rešenje priložene su i fotografije koje dokumentuju da je komunalni inspektor izašao na teren i konstatovao činjenično stanje.
Da apsurd bude još veći, organ uprave je u rešenju naveo član Odluke o oglašavanju na teritoriji Grada Beograda (u daljem tekstu Odluka) suprotno kome su plakati zalepljeni, ali ne i član Odluke koji jasno upućuje na to kako izvršiti upravnu meru uklanjanja nezakonito postavljenih plakata u slučajevima kada je lice koje ih je postavilo nepoznato. Naime, u članu 34 stavu 5 Odluke nedvosmisleno se navodi da „ako je rešenjem inspektora naloženo uklanjanje plakata, a lice kome je mera naložena ne postupi po rešenju ili je lice koje je lepilo plakat nepoznato, rešenje se može izvršiti preko subjekta kome je grad, odnosno gradska opština poverila održavanje čistoće“.
Praxis je podneo žalbu Sekretarijatu za inspekcijske poslove Gradske uprave Grada Beograda što je rezultiralo drugostepenim rešenjem u kojem ovaj organ žalbu odbija kao neosnovanu, dok se istovremeno i sam poziva na član 34 stav 5 Odluke. Nakon toga, Praxis je podneo tužbu Upravnom sudu.
I dok organi uprave „uvežbavaju“ primenu prava, nedopustivo je da sporni plakati šire paniku među stanovnicima Mladenovca i tražiocima azila porukom „Oni kod nas, a mi?“.
Praxis je u oktobru 2014. godine prijavio Odeljenju za komunalnu inspekciju Gradske opštine Mladenovac postojanje plakata sa natpisom „Stop azilu“, čime se vređaju prava tražilaca azila i širi ksenofobija i netrpeljivost.
Organ uprave je brzo reagovao i za samo 4 dana doneo rešenje kojim nalaže „NN licu da u roku od dva dana od prijema rešenja“ ukloni plakate. Uz rešenje priložene su i fotografije koje dokumentuju da je komunalni inspektor izašao na teren i konstatovao činjenično stanje.
Da apsurd bude još veći, organ uprave je u rešenju naveo član Odluke o oglašavanju na teritoriji Grada Beograda (u daljem tekstu Odluka) suprotno kome su plakati zalepljeni, ali ne i član Odluke koji jasno upućuje na to kako izvršiti upravnu meru uklanjanja nezakonito postavljenih plakata u slučajevima kada je lice koje ih je postavilo nepoznato. Naime, u članu 34 stavu 5 Odluke nedvosmisleno se navodi da „ako je rešenjem inspektora naloženo uklanjanje plakata, a lice kome je mera naložena ne postupi po rešenju ili je lice koje je lepilo plakat nepoznato, rešenje se može izvršiti preko subjekta kome je grad, odnosno gradska opština poverila održavanje čistoće“.
Praxis je podneo žalbu Sekretarijatu za inspekcijske poslove Gradske uprave Grada Beograda što je rezultiralo drugostepenim rešenjem u kojem ovaj organ žalbu odbija kao neosnovanu, dok se istovremeno i sam poziva na član 34 stav 5 Odluke. Nakon toga, Praxis je podneo tužbu Upravnom sudu.
I dok organi uprave „uvežbavaju“ primenu prava, nedopustivo je da sporni plakati šire paniku među stanovnicima Mladenovca i tražiocima azila porukom „Oni kod nas, a mi?“.
POPULARNI TAGOVI